Ružica

Bok. Ne znam točno kamo ovo vodi, i baš mi je to simpatično. U početku sam mirnija, a poslije se raspričam i ponekad me netko mora zaustaviti. Kad se smijem, nagnem se prema osobi koja me nasmijala. To radim nesvjesno. Luksuz me ne impresionira koliko dobro društvo. Dovoljan je mali lokal, stol u kutu i razgovor koji se ne prekida na pola rečenice. To mi zvuči bolje od savršeno pripremljenog programa. Volim se uz muškarca osjećati opušteno, ali da ipak postoji malo napetosti. Imam više parfema nego što mi stvarno treba. Ujutro biram prema raspoloženju. Slobodno predloži dva mjesta, a ja ću odabrati jedno. Odlučivanje mi ponekad traje nepotrebno dugo. Možeš mi napisati kamo bi me odveo na prvo piće.