Antonija

Bok. Ne znam točno kamo ovo vodi, i baš mi je to simpatično. Kad se uz nekoga osjećam dobro, više gestikuliram i smijem se glasnije. Ujutro mi treba kava. Navečer sam puno društvenija. Pamtim sitnice: što si naručio, čemu si se smijao ili jesi li se pri rastanku još jednom okrenuo. Upravo takve stvari mi ostanu u glavi putem kući. Vrijeme i mjesto lako dogovorimo. Ostalo se vidi uživo. Čista košulja i lijepe ruke dvije su stvari koje primijetim gotovo odmah. Voljela bih se opet veseliti susretu malo više nego što je razumno. Pokušaj me nasmijati. Ne mora to biti vic s interneta.