Sanja

Bok. Kad mi netko sjedne, mogu pričati bez prestanka. Mogu biti draga, ali neću samo na sve klimati glavom. Ujutro mi treba kava. Navečer sam puno društvenija. Pamtim sitnice: što si naručio, čemu si se smijao ili jesi li se pri rastanku još jednom okrenuo. Upravo takve stvari mi ostanu u glavi putem kući. Ne mora biti ništa veliko. Samo molim negdje gdje se nećemo preglasavati. Voljela bih se opet veseliti susretu malo više nego što je razumno. Ponekad kupim lijepo rublje bez posebnog razloga. Razlog se može pojaviti poslije. Dovoljno je napisati normalno. Za ostalo ćemo lako.