Banum

Bok. Kad mi netko sjedne, mogu pričati bez prestanka. Obično dođem na vrijeme. Samo zadnjih pet minuta prije izlaska trčim po stanu. Ujutro mi treba kava. Navečer sam puno društvenija. Pamtim sitnice: što si naručio, čemu si se smijao ili jesi li se pri rastanku još jednom okrenuo. Upravo takve stvari mi ostanu u glavi putem kući. Slobodno predloži dva mjesta, a ja ću odabrati jedno. Odlučivanje mi ponekad traje nepotrebno dugo. Voljela bih se opet veseliti susretu malo više nego što je razumno. U torbi imam ruž, žvakaće gume i vjerojatno nešto što tražim već tjedan dana. Piši. Možda se zajedno nećemo dosađivati.