Dubravka

Bok. Kad mi netko sjedne, mogu pričati bez prestanka. Volim haljine, ali mogu doći i u trapericama. Ovisi kamo idemo i kakav mi je dan. U kafiću često biram mjesto kraj prozora. Na kraju više gledam društvo nego ulicu. Čista košulja i lijepe ruke dvije su stvari koje primijetim gotovo odmah. U prvih par minuta sam opreznija. Onda se ili raspričam ili već znam svoje. Ne mora biti ništa veliko. Samo molim negdje gdje se nećemo preglasavati. Zanima me što bi stvarno volio znati. Vidjet ćemo kamo ćemo doći.