Iva

Bok. Ja sam Iva. Treba mi malo da se opustim, a onda sam sasvim druga priča. Lijepa fotografija privuče pogled, ali normalan razgovor odlučuje hoću li ostati. Ako me zadržiš u razgovoru, vjerojatno ću ostati duže. Nakon dugog dana spašavaju me tuš, glazba i nešto fino iz hladnjaka. I netko tko zna kada doći. Prva kava može biti kratka. Druga već ovisi o nama — i koliko duho hoćemo ostati sami. Čista košulja i lijepe ruke dvije su stvari koje primijetim gotovo odmah. Pogled koji se zadržava primijetim još brže. Ponekad odgovorim malo drsko. Uglavnom je to dobar znak — i poziv na nastavak. Dovoljno je napisati normalno. Za ostalo ćemo lako.