Habtai

Bok. Ja sam Habtai. Treba mi malo da se opustim, a onda sam sasvim druga priča. Ako me nasmiješ, zapamtit ću te. I ako vic nije baš sjajan. Prije izlaska gotovo uvijek provjerim kosu u odrazu izloga. Luksuz me ne impresionira koliko dobro društvo. Dovoljan je mali lokal, stol u kutu i razgovor koji se ne prekida na pola rečenice. To mi zvuči bolje od savršeno pripremljenog programa. Slobodno predloži dva mjesta, a ja ću odabrati jedno. Odlučivanje mi ponekad traje nepotrebno dugo. Kavu pijem polako dok ne shvatim da opet skoro kasnim. Možda se dogovorimo brže nego što očekuješ.