Marija

Zovem se Marija. Trenutačno: Kutina. A sad nešto manje službeno. Kad mi se muškarac sviđa, teško to dugo skrivam. Oči me obično odaju. Mogu biti draga, ali neću samo na sve klimati glavom. Pamtim sitnice: što si naručio, čemu si se smijao ili jesi li se pri rastanku još jednom okrenuo. Upravo takve stvari mi ostanu u glavi putem kući. Prva kava može biti kratka. Druga već ovisi o nama. Čista košulja i lijepe ruke dvije su stvari koje primijetim gotovo odmah. U kafiću često biram mjesto kraj prozora. Na kraju više gledam društvo nego ulicu. Na obično "bok" također odgovorim, samo mi daj neku temu.