Jana

Bok. Ja sam Jana. Treba mi malo da se opustim, a onda sam sasvim druga priča. Znam se srediti, ali prije izlaska najčešće dvaput promijenim naušnice. Imam mišljenje o gotovo svemu. Srećom, ne moram ga svaki put progurati. Luksuz me ne impresionira koliko dobro društvo. Dovoljan je mali lokal, stol u kutu i razgovor koji se ne prekida na pola rečenice. To mi zvuči bolje od savršeno pripremljenog programa. Radije se nađem na sat vremena nego da tjedan dana pišemo ni o čemu. Kavu pijem polako dok ne shvatim da opet skoro kasnim. Nakon dugog dana spašavaju me tuš, glazba i nešto fino iz hladnjaka. A ako između nas preskoči nešto više, neću se tome odupirati.