Danijela

Bok. Kad mi netko sjedne, mogu pričati bez prestanka. Mogu biti draga, ali neću samo na sve klimati glavom. Ujutro mi treba kava. Navečer sam puno društvenija. Pamtim sitnice: što si naručio, čemu si se smijao ili jesi li se pri rastanku još jednom okrenuo. Upravo takve stvari mi ostanu u glavi putem kući. Ne mora biti ništa veliko. Samo molim negdje gdje se nećemo preglasavati. Voljela bih se opet veseliti susretu malo više nego što je razumno. Na fotografijama se ne volim praviti ozbiljnom. To mi ionako ne traje dugo. Piši. Možda se zajedno nećemo dosađivati.