Branka

Bok. Kad mi netko sjedne, mogu pričati bez prestanka. U početku sam mirnija, a poslije se raspričam i ponekad me netko mora zaustaviti. Imam više parfema nego što mi stvarno treba. Ujutro biram prema raspoloženju. Luksuz me ne impresionira koliko dobro društvo. Dovoljan je mali lokal, stol u kutu i razgovor koji se ne prekida na pola rečenice. To mi zvuči bolje od savršeno pripremljenog programa. Imam slabost prema muškarcu uz kojeg zaboravim provjeravati telefon. Nakon dugog dana spašavaju me tuš, glazba i nešto fino iz hladnjaka. Možeš mi napisati kamo bi me odveo na prvo piće.