Orokia

Bok. Kad mi netko sjedne, mogu pričati bez prestanka. I nisam teška za uvjeriti da ostanem duže. Ponekad odgovorim malo drsko. Uglavnom je to dobar znak — i poziv na nastavak. Prva kava može biti kratka. Druga već ovisi o nama — i koliko duho hoćemo ostati sami. Prije izlaska gotovo uvijek provjerim kosu u odrazu izloga. Uglavnom dvaput. Spori početak mi ne smeta. Samo u njemu mora biti nešto zbog čega želim nastaviti — i doći bliže. Nakon dugog dana spašavaju me tuš, glazba i nešto fino iz hladnjaka. I netko tko zna kada doći. Piši. Možda se zajedno nećemo dosađivati.